Srce koje je zarazeno zlobom i nesposobno za ljubav prema neprijateljima zapovedjenu Jevandjeljem treba leciti onim sredstvima na koja je ukazao Gospod: treba se moliti za neprijatelje, i nikako ih ne osudjivati i ne ogovarati, nego govoriti dobro o njima, a po mogucstvu i ciniti im dobro. Ta dela gase mrznju kada se raspali u srcu, drze je stalno obuzdanom i znacajno je slabe. No, potpuno iskorenjivanje zlobe savrsava se Bozanskom blagodacu. 1. 510
Verom su sveti zadobili ljubav prema neprijateljima; oko uma, prosveceno verom, neuklonjivo gleda u Boga i Njegov Promisao, pripisujuci tom Bozanskom Promislu sve spoljasnje dogadjaje.
Dusa prima iskusenja kao lecenje svojih bolesti i blagodari Lekaru – Bogu. Kada se iskusenja posmatraju tako, onda ljudi i druga orudja iskusavanja ostaju po strani, kao sredstva. Nema protiv njih ni zlobe, ni neprijateljstva! Dusa koja proslavlja Sazdatelja i blagodari Nebeskom Lekaru opijena neopisivim osecanjima pocinje da blagosilja orudja svoga izlecenja. 1. 176
Nemoj da zamrzis ni onoga ko te klevece, ni onoga ko ti se ruga, ni pljackasa, ni ubicu: oni te raspinju sa desne strane Bogu, po nedokucivom Promislu Bozijem, kako bi ti, od srca i ubedjeno, u molitvi Gospodu mogao da kazes: “Ono sto sam zasluzio po delima primam, seti me se Gospode u Carstvu Tvome”. Nevolje koje se pustaju na tebe treba da shvatis kao svoju neiskazivu srecu i dokaz Bogoizabranosti, pa da se najtoplijom molitvom pomolis za svoje dobrotvore, za one preko kojih dobijas tu srecu i cijim rukama bivas otrgnut od sveta i umrtvljen za njega, cijim se rukama uznosis Bogu. Oseti milost prema njima, slicnu onoj milosti koju prema nesrecnom coveku sto se davi u gresima oseca Bog, Koji je Sina Svoga predao kao iskupljujucu Zrtvu za stvorenja neprijateljski raspolozena prema Tvorcu, znajuci da ce se ta stvorenja vecinom podsmevati ovoj Zrtvi i da ce je prenebregavati. Takva milost, koja se prostire do ljubavi prema neprijateljima i izliva se u suznim moljenjima za njih, dovodi do opitnog poznanja Istine. 2. 223
Sveti Makarije Veliki kaze: “Blagodat tako deluje, i umiruje sve sile i srce, da dusa od velike radosti (milosti) postaje nalik nezlobivom detetu, i covek vise ne osudjuje ni Jelina, ni Judeja, ni gresnika, ni mirjanina, nego u sebi cistim okom gleda na sve i raduje se celom svetu, iz sve snage zeli da postuje i ljubi i Jeline i Judeje”. “Cistota srca – rekao je Isak Sirijski – gleda Boga; ona sija i cveta u dusi ne od ljudskog ucenja, nego zato sto ne vidi zlobu ljudsku”. Covek ni zlobu svojih bliznjih nece videti onda kada citav njegov odnos prema bliznjem bude prozet miloscu prema njemu. 2.408-409
Нема коментара:
Постави коментар